The Fallen
Sexuality is normal behavior. Don’t be scared. Anti taboo!
(Source: givethedawgabone, via sexisnottheenemy)
Tbilisi — Some 200 activists of a Georgian Orthodox antihomosexual group attacked gay activists in Tbilisi on May 17, during an event to mark the International Day against Homophobia.
All photos were taken by RFE/RL’s Georgian Service photographer, Nodar Tskhvirashvili. Read and see more photos here.
Sanjam samo jedan san. Zgrada sa oko 40 spratova, napuštena, prazna. Prozori polupani, avetinjske bele zavese izviruju iz tame. U podnožju je isto tako razlupana banka sa finansijskim izveštajima koji, isprljani, pocepani očekuju prve vetrove da se počnu igrati sa njima. Do nje, prodavnica sa odveć pokvarenim, smrdljivim mlečnim proizvodima, trulim šljivama i crvljivim mesom sa deklaracijom. Ja, u žici, zarobljen, vezan za kolac. Bez mogućnosti da se pomerim. Sivilo dana ubrzo zamenjuje mrkli mrak. Bez zvezda, meseca, neonskih svetala. Sam sam i ipak mi je drago. Srećan sam u svojoj zatočenosti. Samoća, mrak, žica. Osećam ih, diraju me, maze me, pomalo grebu u zanosu svoje divlje želje, pomeraju granice mehaničkih i psihičkih kontakata. Izražavaju ono što ja ne mogu izraziti u javi, potrebe, želje, prirodu. U svojoj sputanosti, srećan sam. Srećan sam, jer smem misliti, smem istraživati ogromnu pustu zgradu, bez ikoga. Žica će mi pomoći.
Feministička teologija uzima feminističku kritiku i rekonstrukciju rodnih paradigmu u teološku realnost. Feministkinje su počele zapitati patrijarhalno postavljene modele muške superiornosti, a ženske inferiornosti u teologiji, isključivo muški glas Boga, poglede da je muškarac više nalik Bogu nego žena, i da je žena stvorena od strane Boga da bude podložna muškoj volji, i da je greh usprotiviti se takvom stavu, pa sve do crkvenih administracionih paradigmi kao što su da isključivo muškarci mogu služiti službe u crkvama. Feministička teologija traži preispitivanje osnovnih teoloških simbola Boga, humanizma, muškarca, žene, postanja, greha, spasenja, Crkve u cilju redefinisanja u rodno inkluzivni i egalitaran put.
Feministička teologija se rodila u borbi i nastavlja da rađa nove duhovne slike i diskurse otpornosti koja jača žene. Prvi talas feminističkog obrazovanja u religiji javio se +60 i ‘70-tih godina prošlog veka, upravo iz pokušaja žena da se izdignu iznad dugovekovnog seksizma u religijskim i akademskim vodama. Od osamdesetih godina, dolazi do blagih raslojavanja i u samom feminističko-teološkom pokretu, koje je do tada predstavljano kao ujedinjeno sestrinstvo koje stoji u opoziciji prema patrijarhatu. Naime, de facto slika feministkinja teološkinja je bila da su to bele, heteroseksualne žene iz srednje klase prvog sveta. Tada su se počele javljati aktivistkinje, lezbijke, žene Afrike i Azije i “druge” žene teološkinje, sa brzim razvojem svojih diskursa, planova, konstituenata i frakcija unutar teoloških krugova, koje su, po mišljenjima njihovih savremenika, sve više uvodile različitosti u feminističku teologiju, i time je dodatno obogaćivale.
Rosemary Ruether je dala klasičnu artikulaciju funkcije za pojavu iskustva u teološkoj metodologiji, raspravljujući da nije samo za feminističku teologiju, nego za čitavu teologiju “ljudsko iskustvo početna tačka u hermenautičkom krugu” jer sami objektivni izvori teologije- Zaveti i tradicija jesu u biti kolektivno ljudski doživljaj stvarnosti. Feminističko- teološki spisi su povezani sa ovim hermenautičkim principom i svoje metodološke korene pronalazi u liberalnoj teologiji i njenog pokušaja korelisanja klasične hrišćanske tradicije sa doživljajem modernog subjekta.
Iz ličnog iskustva,
Mog i vašeg…
Spava mi se. Hoću da spavam. Zaspao bih dubokim snom i nikada, nikada se ne bih probudio. Ali, … uvek se probudim.
…
Očekivao sam kišu. I kiša je padala. Padala je i ja sam pokisao. Ali, kako? Kako to nisam primetio? To je bilo odjednom… Tek vidm da… Nisam ni primetio da ja kiša crna…
Jednom se desilo da su mesečara, dok je mesečario, hodao u snu i u snu se osmehivao, probudili i ovaj, probudivši se, pao je na zemlju i razbio se na hiljadu parčića.
Pokušali su da ga pokupe, da ga sastave i to je trajalo dugo. Kad su ga konačno sastavili, objekat je izgledao žalosno, bio je lomljiv; mnogo delova je na njemu nedostajalo. Svaki put kad bi dunuo mali vetrić, objekat bi padao i lomio se u još hiljadu i hiljadu parčića.
(Oktobar, 2005)
